U međuvremenu je prvo izdanje odavno rasprodano, a kako se sve više javljala potreba za novim izdanjem u suradnji s Društvom distrofičara Zagreb odlučili smo izdati drugo izdanje.
To je ujedno moja romansirana autobiografija u kojoj sam prikazao kako i na koji način se borim protiv svoje bolesti, a osnovna namjera mi je bila da vlastitim primjerom trgnem iz malodušnosti sve one mlade ljude koji boluju od mišićne distrofije da se ne prepuste stihiji života, nego da se pokušaju sukobiti s bolešću kako bi stekli više vjere u sebe, a manje u bolest.
Na žalost, ljudski vijek je kratak i moramo ga iskoristiti do maksimuma. Preporučujem zbog toga prije svega strpljivost i upornost, jer upravo zahvaljujući tim čimbenicima koji su bili vezani uz želju da ponovno prohodam, da se ponovno vratim na svoje radno mjesto, među ljude, došao sam vlastitom metodom do izvrsnih rezultata kako u pogledu pokretljivosti tako i psihičkog raspoloženja.
Mladi čovjek može se pomiriti s tim da boluje od neke bolesti, ali se ne smije pomiriti s činjenicom da je bolest u napredovanju. Ako se s tim pomiri i ništa ne poduzima - kapitulirao je pred životom!
Branko Bizjak